logo blog item

Carménère vino: izgubljena sorta iz Bordoa koja je dom pronašla u Čileu

Vodič kroz sortu carmenere vino - od porekla u Bordou i skoro potpunog izumiranja do ponovnog otkrića u Čileu 1994. godine, sa degustacionim beleškama, uparivanjima i savetima za prepoznavanje dobre boce.

Zamislite bocu koja je sto trideset godina živela pod tuđim imenom, a onda jednog novembarskog dana, u vinogradu u podnožju Andra, konačno čula nekoga da izgovori njeno pravo ime. To nije scena iz romana, već prava biografija sorte carmenere vino koje danas otvara priču o jednom od najlepših vinskih preokreta na svetu. U čaši je gusta, rubin crvena boja, na nosu se prepliću zrela šljiva i malina sa tragom zelene paprike, a iza svega stoji priča o sorti koja je nestala u Evropi da bi vaskrsla na drugom kraju sveta.

U ovom vodiču prolazimo kroz poreklo sorte koje malo ko poznaje, hronologiju njenog nestanka i ponovnog otkrića, senzorni profil, regione u Čileu gde se najbolje izražava, kao i praktične savete za serviranje, uparivanje sa hranom i prepoznavanje kvalitetne boce na polici.

Šta je Carmenere vino?

Carménère je jedna od šest izvornih crvenih sorti Bordoa, uz Cabernet Sauvignon, Cabernet Franc, Merlot, Malbec i Petit Verdot. Ime potiče od francuske reči „carmin“, koja opisuje intenzivnu crvenu boju jesenjeg lišća ove loze, a sorta se u nekim regionima i danas prodaje pod sinonimom Grande Vidure. Genetski, Carménère je dete Cabernet Franca i skoro izumrle sorte Gros Cabernet, što je čini polusestrom i Merlota i Cabernet Sauvignona – porodična veza koja objašnjava zašto su ova tri vina toliko dugo mešana.

André Lurton Château de Rochemorin Rouge

3.000,00 RSD

André Lurton Château La Louvière Rouge

6.000,00 RSD

Danas je Čile apsolutni dom ove sorte, dok se manji zasadi mogu pronaći u Italiji (Veneto i Friuli), Argentini i simbolično u samom Bordou, gde je sve počelo.

Svetli zasadi Carménèra po zemljama

Kako je sorta „nestala“ i ponovo pronađena

Ovo je deo priče zbog kog se carmenere vino pamti kao pravi vinski triler.

  • Sredina 19. veka: reznice Carménèra stižu iz Bordoa u Čile, u vreme kada su čileanski vinogradari uvozili evropske sorte za svoje nove vinograde.
  • 1867. i kasnije: filoksera, sitna vaš koja napada korenje loze, gotovo potpuno uništava evropske vinograde. Carménère se u Bordou nikada ozbiljno ne obnavlja, jer kasno sazreva i sklon je bolesti coulure – danas u regionu ima svega oko 28 hektara ove sorte, prema podacima o istoriji sorte.
  • Skoro čitav vek: u Čileu, zahvaljujući prirodnim granicama (okean, planine, pustinja) i suvoj klimi, filoksera nikada nije stigla. Carménère opstaje, ali pod pogrešnim imenom – vinogradari ga godinama beru i vinifikuju kao Merlot, ne znajući da je reč o potpuno drugoj sorti.
  • 24. novembar 1994: francuski ampelograf Jean-Michel Boursiquot, u vinogradu vinarije Viña Carmen u dolini Maipo, prepoznaje sortu po obliku cveta i lista. Taj datum se danas obeležava kao Dan Carmenerea, rođendan jedne od najlepših vinskih detektivskih priča.
  • 1996: Viña Carmen lansira prvo varijetalno vino od ove sorte, prvo posle više od 130 godina, pod sinonimom Grande Vidure.
  • 1998: Čile zvanično priznaje Carménère kao posebnu sortu, odvojenu od Merlota.

Zanimljivo je da nije reč o zanemarljivoj količini pogrešno etiketiranog vina – znatan deo čileanskog „Merlota“ prodavanog tokom 20. veka je, prema različitim procenama, zapravo bio Carménère, i to i do polovine.

Grozd Carménèra na lozi

Image credit: Wikimedia Commons.

Kakvog je ukusa Carmenere?

Ako ste navikli na Merlot ili Cabernet Sauvignon, Carménère će vam odmah zvučati poznato, ali i uzbudljivo drugačije. Na nosu dominiraju arome zrele šljive, maline i crne trešnje, a odmah iza njih dolazi prepoznatljiv trag zelene paprike ili crnog bibera – to su takozvani pirazini, jedinjenja karakteristična za ovu sortu. Kod vina odležalih u hrastu, tim aromama se pridružuju nota vanile i blagog dima.

Telo je srednje do puno, tanini su umereni i baršunasti, a kiselina srednje do visoka, što vinu daje svežinu uprkos punoći. Alkohol se najčešće kreće između 13,5 i 15%, prema detaljnom profilu sorte.

Taj „zeleni ton“ paprike je nešto oko čega se ljubitelji vina razilaze – nekima je upravo to potpis sorte i razlog da je vole, drugima deluje kao nedostatak zrelosti. Razlika je gotovo isključivo u berbi: Carménère sazreva četiri do pet nedelja kasnije od Merlota, obično u aprilu i maju u Čileu, i tek uz dug, topao jesenji period zeleni tonovi potpuno ustupaju mesto zrelom crnom i crvenom voću.

Gde u Čileu raste najbolji Carmenere?

Ako biste kренuli na vinski put kroz Čile u potrazi za najboljim izrazom ove sorte, ove četiri destinacije bi bile na mapi.

Colchagua, sa podregionom Apalta kao svojevrsnim premium centrom, danas daje najveći deo Carménèra koji se izvozi u svet – toplo, sunčano područje koje sortu dovodi do pune zrelosti crnog voća.

Cachapoal, posebno oko mesta Peumo, poznat je po punijim, sporije sazrevajućim primerima koji imaju potencijal odležavanja i do petnaest godina – ovo su vina za strpljive kolekcionare.

Maipo, kolevka čileanskog vinarstva i mesto gde je sorta i otkrivena 1994. godine, daje lakši, elegantniji stil sa floralnim i mineralnim nijansama.

Maule, jedan od starijih vinogradarskih regiona, dodaje priči rustičniji, tradicionalniji karakter.

Vinoredi u dolini Colchagua, Čile

Image credit: Wikimedia Commons (Sergio Olivier, Flickr, CC BY-SA 2.0).

Svaka od ovih dolina prema regionalnom vodiču kroz stilove Carménèra donosi svoj potpis, pa etiketa sa oznakom regiona može biti prvi trag o tome kakvo vino se krije u boci.

Kako poslužiti i s čime upariti Carmenere?

Carménère se najlepše otvara na temperaturi od 15 do 20°C, a preporučuje se kratko dekantiranje od oko 30 minuta pre serviranja, kako bi vino „odahnulo“ i aromatika se potpuno razvila. Za svakodnevne primerke univerzalna čaša za crveno vino je sasvim dovoljna.

Kada je reč o odležavanju, svakodnevne boce najbolje je otvoriti u prve dve do tri godine, dok vrhunski primerci iz Cachapoala ili Apalte mogu graditi kompleksnost i deset ili više godina.

Za srpsku trpezu, ova sorta je gotovo idealan pratilac uz jela s roštilja – pljeskavica, vešalica i drugi komadi mesa sa žara odlično se slažu sa mekim taninima i voćnošću vina. Isto važi za pečenu svinjetinu, ćurku i patku, kao i za jela sa dosta paprike i paradajza, gde se začinjeni karakter vina i hrane lepo prepliću. Kozji sir je takođe prirodan partner, zahvaljujući kontrastu kremaste teksture i voćne kiselosti vina. Ova uparivanja potvrđuje i detaljan vodič kroz sortu, koji Carménère opisuje kao jednu od najfleksibilnijih sorti za jela sa žara i začinima.

Kako prepoznati dobru bocu?

Na etiketi čileanskog Carménèra prvo potražite region – Colchagua, Cachapoal (posebno Peumo) ili Maipo su indikatori stila o kojima smo govorili. Termini kao „Reserva“ ili „Gran Reserva“ u Čileu nemaju zvanično regulisanu definiciju kao u nekim evropskim zemljama, pa ih treba čitati kao orijentaciju, ne garanciju kvaliteta.

Vredi znati i da čileansko varijetalno vino zakonski može sadržati do 15% drugih sorti u blendu, a ne mora to da bude naznačeno velikim slovima. Ovo pravilo, opisano u pregledu zanimljivosti o sorti, takođe utiče na profil arome: vino koje je 100% Carménère obično ima izraženije crveno voće, dok blend sa Syrahom ili Petit Verdotom pomera profil ka crnom voću i tamnijoj strukturi.

Carmenere vs Merlot – zašto ih je svet mešao

Nije čudo što je čitava jedna generacija čileanskih vinara pobrkala ove dve sorte. Obe imaju mek, prijatan tanin i sličnu boju u čaši, a rastu na istom tlu u istim vinogradima. Razlika postaje jasna tek u čaši i na berbi: Carménère sazreva mnogo kasnije, nosi izraženiju notu zelene paprike i crnog bibera, i generalno daje vino s malo više strukture i začinjenosti od tipičnog Merlota. Kad ih jednom probate jedno pored drugog, razumećete zašto je trebalo veka da neko primeti razliku.

Zaključak

Carménère je danas peta po značaju sorta u Čileu i vinski simbol te zemlje, sa preko 10.000 hektara zasada – podatak koji svake godine na 24. novembar, Dan Carmenerea, dobija posebnu proslavu širom vinskog sveta. To je vino koje nosi priču o gubitku i ponovnom pronalasku, o identitetu koji je čekao vek da bude prepoznat, i o tome kako geografija i strpljenje mogu pretvoriti tuđinca u nacionalno blago.

Kada sledeći put poželite bocu koja nosi ovakvu priču, a ne samo etiketu, svratite do nas u Vinoteku i Bar Svetski putnik – kao vaš domaćin za istraživanje vinskih sorti i regiona, rado ćemo vam pomoći da pronađete stil koji odgovara vašem ukusu, bilo da tražite nešto slično po profilu ili želite da produbite priču o nekoj drugoj sorti sa jasnim poreklom. Uživanje u vinu je, kao i uvek, rezervisano za punoletne goste.